Pisac je putovao devet sati
pola sata je čitao svoje priče njegova žena je dremuckala
ona ne voli kako on piše
i voli drugog pisca
čitati naravno
pisci i nisu za ljubav nego za literaturu
Ivica i Marica su pošli na put
da traže istinu
prosipali su mrvice od kruha da se znaju vratiti kući
ali mrvice su pojeli vrapci
i Ivica i Marica su cijeli život ostali na putu
sa izuzetkom od nekoliko dana provedenih u luksuznom vještičjem hotelu
slatkog zaborava koji ih je mogao koštati glave
Pisac i njegova žena odsjeli su u skupom hotelu
koji je platio organizator promocije
lica su im bila bijela i umorna od puta
ona je pošla s njim zato što on ima zdravstvenih problema
uveče u krevetu leže ukočeni i hladni jedno kraj drugog
kao da isčekuju smrt
Ivica i Marica već godinama maštaju o povratku
i kada Marica počne da priča o kući ili predlaže da sagrade drugu bilo gdje i bilo kakvu
Ivica je tješi i hrabri riječima o čovjeku kao neutemeljenom biću čija je istina levitacija nad bezdanom o kojem ne zna ništa tek sluti da kuća bića njegovog bez temelja lebdi u vazduhu zahvaljujući ljubavi
i da je kuća zapravo sam put luda Marice i da se nemaš gdje vratiti ni otići
jer kuća hoda s tobom
sve to njoj govori Ivica i krišom plače i mašta o onoj kući
koja je stajala na početku svega
još prije puta
