Korać, L. Mišo: Én birsem közeleg az ősz (Jesen stiže dunjo moja in Hungarian)
|
|
Jesen stiže dunjo moja (Serbian)Ništa nijesmo
rekli
ni ja
ni ti
Samo
Smo se
gledali ...
A nikada ,
Nikada
prije toga
Nijesmo bili
zajedno
a već je
po nama
padala kiša
kao
onako
usput...
Bila je jesen
poklonila si mi žuti list sa mojim imenom ispisanim na njemu! Kiša je umivala lišće, lišće i lišće... Vjetar je svirao sjetno (nešto kao D mol) po granama platana... Šaputao sam; volim te, volim te, volim te... Vjetar je moju riječ pjevao, i pjevao... Ti si plakala
i suze su kao kapi padale po izlogu... Kap po kap... Kap po kap... Gledala si u knjigu "Ana Karenjina" Ja sam ti izmislio novo ime jedno za tebe jedno za jesen... ...Ana ...Anijas... I već sam bio tvoj "Vronski " Smještajući se u izlog i gurajući sa knjigama obasipao sam te
lalama, zumbulom, ruzmarinom, i poljupcima... Crvenkasto lišće padalo je na tvoju glavu, na tvoja ramena na moja ramena, onda bi se smijali zaljubljeno... Iz kafea se čula sjetna pjesma "Jesen stiže dunjo moja" A po nama lišće, lišće, i lišće, i tvoja bijela kragna preko školske kecelje
preko ramena... Preko mog crnog sakoa... Uspomena uspomena... Jesen 1966,
ta pretužna molska jesen... Za nama ostaje pjesma "A i ti mene iznevjeri dunjo moja, otišla si slavuj šuti lišće žuti"... Ja sam samo strahovao da se ne pretvoriš u zvuk, i pjevao da te zadržim... "Jesen stiže dunjo moja, ne miriše više cvijeće zumbul, lale, jorgovani"... Stihovi, stihovi, stihovi... Jesenji platani sa urezanom pjesmom i tvojim imenom na njemu... "S’ cvjetnih grana lišće pade, snjime ode moja ljubav, moja mladost, moje nade"... I svake jeseni zajesenim u šum u kišnu kap u (ne) zaborav... "Jesen stiže dunjo moja"...
|
Én birsem közeleg az ősz (Hungarian)Nem szólaltunk
|
