Mada si punoljetna
već nekoliko vijekova,
ulico glavna,
niko te nikad
nije pitao
želiš li se tako zvati,
već su ti ime davali
i oduzimali,
kako je kome odgovaralo
i tjerali da se
sa svakim od njih
ponosiš.
Jedni su te širili,
drugi drvoredom uljepšavali,
kaldrmisali,
asfaltirali,
mermerom oblagali.
A ti?
Silno uvjerena
u sebe
i svoju nesumnjivu nadmoć,
svjesna prolaznosti
svojih kumova
i kratkotrajnosti imendana,
poput brižnog roditelja ,
sve njih pazila
kao da su prvorodjeni.
Tihi svjedok sudbina.
