Eh da mogu
ispjevat djevojku
sa strukom
ko jabukovim kalemom
Sa obrazima poput behara jabukova.
I moja da je. U vijeke vjekova.
Da je zaludu traže u kuću
prebogatu
iz koje odive u prviče dolaze
na hatovima vilenim
sa djeverima viđenim.
Da joj ruže
uz jastuk prislanjam
nek joj u san mirisom bez kraja
udaraju.
Eh da mogu
ispjevat djevojku vilinsku.
S usnama
poput sunčeva zalaska nad Bjelasicom.
Sa pjegama u očima
kao krompirove zlatice.
Koja bi s godinom
rađala sinove zlatnih ruku
a ja dijelio djeci zvjezdane ogre
kao muštuluke.
