nikad ne križam datume
na zidnom kalendaru
meni je vrijeme konstanta
dan u kojem si ti jedini
svaki dan kao prva noć
ljubim ti ruke iz daljine
što zagrljajem mašu
za dočekano dobro jutro i laku noć
odričem se svih zanosa
olako predatih u ime istine
na koju ti se sada zaklinjem
dala sam odrezati trepavice
i sad oči štitim tvojim pogledom
širom otvorenih kapaka
zaboravila sam ti reći
kako je lice i naličje svakog novčića
kojeg sam bacala u fontanu
imalo oblik tebe zasanjanog
potpuno sam izgubila svoj oholi oprez
dok prislanjam dlan na tvoje obraze
ljubeći te prstima širinom
odjednom postaje tijesno u ovoj sobi
od bliskosti stresa se staklo
iza mojih leđa tako je zamirisala jesen
i novembarske kiše ispiru preostali strah
opet ti pričam o neprospavanoj noći
i psu koji te čekao s druge strane vrata
osjećajući tvoje korake stepenicama
koje vode u moje presvučene plahte
(jutro se gušilo znojem protekle noći
i morala sam dobro protresti
svaku zaostalu zabludu)
sad pijemo kafu svatko za svojim stolom
ljubeći se preko iste šalice
ja te zovem ljubavi a ti odgovaraš
dušo moja na onaj isti način opčinjen
kako si to radio u snovima
sve dok sam te čekala samujući
ovaj put putujemo zajedno
i ne pitaš me gdje i kako
osvanut ćemo još jednom
svatko za istim stolom
i onda se ljubiti odistinski ljubiti
pod suncem nadošlog neba
fado ozvučuje obale
spajajući nas svakako
ovako i onako
kako samo lijepo zvuči
kad prsti zatalasaju
kosom kojom te pokrivam
da ne izgoriš potpuno
od ovog prejakog sunca
ljubavi moja
