Hoćemo li moći
Hoćemo li smjeti
Oboljeti još jednom
Od ljubavi
Onako ležerno ljeti
Da vodimo jedno drugog
Na morske plave žale
Da ti na koži ostane tona soli
I da mi šapćeš u mraku
Hotelske sobe
Baš me briga za sve
Samo me voli
Samo me voli
I otmjeno obučeni
Kao da nismo na moru
Kao da ne ljetujemo
Vodim te u neku dvoranu
Da čuješ što ćeš zavoljeti
Da uvijek staviš to
U kišne jesenske dane
Kad ti glava puca
Od nostalgije zamnom
Taj bolni
Taj razarajući adaggio in G minor
Da tražiš panično
Ime restorana
U kojem smo na talijanskom
Tražili valjda da nas prije posluže
Prego due pizze quatro formaggio
Tvoja bijela haljina
I more u pozadini
Gaziš po ljetu
Po mirisu borova
Po mirisma krema za sunčanje
A onda mi se u očima skrivaš
Tu si sigurna
Tu su tvoje zvijezde
Tvoja soba plava
Tu ćeš ostati
Toliko si još možemo
Od života dati
Ukrasti mu sreću u onim finim
Parfemskim bočicama
I onda pod jednim
Kamenim zvonikom
Na kraju dana
Svoju molitvu izmolimo
Samo da ti od moje
I ja od tvoje ljubavi
Zauvijek obolimo